Susret s izložbom započeo je pripoviješću o obitelji Frank, čiji je najmlađi član, Anna Frank, zapamćena kao najpoznatija žrtva holokausta koji je obilježio razdoblje Drugoga svjetskog rata. Upravo zbog pisanja svog dnevnika, koji je nakon rata objavio jedini preživjeli član obitelji Frank, njezin otac Otto Frank, njezina je priča obišla cijeli svijet i obilježila generacije mladih koje je dirnula svojom sudbinom. Priča je to o djevojčici koja se dvije godine skrivala sa svojom obitelji od nacističkog režima ondašnje Njemačke.

    Osmaši su, iako na satu lektire upoznati sa životom i sudbinom obitelji Frank, s vidnim zanimanjem pratili njima uglavnom poznate detalje, dok su učenici sedmog razreda, po prvi put suočeni s pojmom antisemitizma, bili istinski potreseni otkrivanjem ovoga sramotnog  dijela povijesti čovječanstva.

     Nedvojbeno, svi su jasno razumjeli Annine osjećaje koji su zapravo stavljeni u centar izložbe. Osjećaji po kojima smo svi jednaki, bez obzira na rasu, vjeroispovijest ili neko drugo obilježje zbog kojeg su neki smatrani manje važnima i manje vrijednima življenja.

   Osim Annine priče, tu su se našle i one hrvatskih žrtava, među kojima je značajan broj djece, koje su dosad bile poprilično zanemarene, a ne bi trebale biti. Drugi svjetski rat naučio nas je da se ne zaboravi niti jedno ime, jer svako zaboravljeno znači novu žrtvu na osnovu neke druge, možda još i gore diskriminacije.

   Naravno da je izložba podijelila s posjetiteljima i one priče s lijepim završetkom. Spomenuli su se i pomagači u Drugom svjetskom ratu koji su svojom plemenitošću, stavljajući vlastiti život na kocku, spasili mnoge ljudske živote.

   Sama Anna Frank o takvima u svom dnevniku ističe: Drugi pokazuju svoje junaštvo u ratu ili prema Nijemcima, a naši pomagači iskazuju herojstvo u svojoj veselosti i ljubavi koju nam iskazuju. Na kraju su se učenici uputili u školsku knjižnicu gdje su pogledali film o kratkom, ali za svijet značajnom životu Anne Frank.

            Jednom će prestati ovaj grozan rat, jednom ćemo opet biti ljudi, ne samo Židovi, riječi su to Anne Frank, djevojčice koja kraj rata nije doživjela.

      Mi taj rat na vlastitoj koži nismo osjetili niti ćemo ikada biti vjerodostojni svjedoci strahota koje su ljudi tada proživljavali. Izložbu zasigurno vrijedi posjetiti jer slike i podaci koji su ondje izneseni potvrđuju važnost potrebe  da se svakom ljudskom biću pripiše ona osnovna karakteristika, a to je biti čovjekom bez prdrasuda prema drugim narodima, biti čovjekom otvorenoga srca i široke duše. Kako bi  sačuvao svoju  ljudsku bit, čovjek ima moralnu obvezu da svim naraštajima održava svijest o tom sramotnom činu i njegovim razornim posljedicama te da im pomogne u stvaranju boljega i sigurnijeg svijeta.

                                                                              Napisala:

                                                                       Katja Knežević, 8.a