„Šutnja je za ljude zaborav, a za žrtvu ponovno umiranje.“ citat je jednog povjesničara kojeg je cijenjeni Oleg Mandić naveo kao razlog zbog kojeg pripovijeda o svome iskustvu u Auschwitzu.

Učenici naše škole za 69. obljetnicu oslobođenja Auschwitza imali su priliku čuti predavanje (održano u Villi Antonio) Olega Mandića, rođenoga Opatijca, koji je kao dijete bio zatvoren u najvećem nacističkom logoru smrti „Auschwitzu“. Nakon pogledanog filma, u kojem pripovijeda o svom iskustvu iznoseći stravične slike iz logora, učenici su imali mogućnost g. Mandiću postavljati pitanja čije odgovore ne mogu „googlati“. Imali su priliku čuti istinitu priču punu bolnih sjećanja.

G. Oleg Mandić ispričao nam je da je zabunom, na dijeljenju pristiglih logoraša, bio smješten u ženski dio logora, što mu je bila jedina šansa da preživi. Kada je s tog odjela trebao otići, razbolio se pa je premješten u bolnički odjel, odjel blizanaca, koji mu je spasio život i u kojem je ostao do oslobođenja. Ubrzo nakon njega, u bolnički odjel dolazi i njegova bolesna baka te majka, zaposlena kao bolničarka. Opisao je dolazak, boravak u logoru koji je trajao četiri mjeseca, a činio se kao vječnost, te oslobođenje Auschwitza.

To njegovo iskustvo obilježilo ga je za cijeli život, ali i njegovo predavanje ostavilo je trag na našim srcima.

                                                                                              Stella Hrvatin, 8.c