Dobar dan, dobrodošli u Osnovnu školu “ R.K. Jeretov“ Opatija. Počašćeni smo što ste naš gost. Dopustite nam da Vam postavimo nekoliko pitanja.

Gdje ste pohađali osnovnu školu? Kako Vam je bilo?

Prva tri razreda u Splitu, a ostale u Opatiji. Bilo mi je fantastično.

Koje su po Vama razlike u školovanju nekada i danas?

Vi ste više informirani nego što smo bili. Imate veće mogućnosti. Mi smo mogli saznati informacije od učitelja i iz knjiga, a vi na internetu možete pronaći što god vas zanima. Informatika                                                              je najveća razlika.

Gdje ste proveli svoje djetinjstvo i što iz njega posebno pamtite?

Puno toga pamtim iz svog djetinjstva. Prve godine  proveo sam u Splitu. Preko ljeta bih išao kod bake u Zagreb, tamo sam lovio ribe po Savi. Kasnije sam došao u Opatiju, upoznao nove prijatelje i zaljubio se u taj grad.

Kada ste se počeli baviti glazbom?

Profesionalno sam se počeo baviti glazbom pred 52 godine, tada sam prvi put stao na binu. A neprofesionalno od kada znam za sebe, uvijek sam pjevao i nešto lupkao i svirao. Moja mama je lijepo pjevala i ja sam uz nju. Sjećam se jednom moja mama i njezine prijateljice nešto su pjevale i ja sam odjednom počeo pjevati tercu. Svi su se iznenadili.

U Liču sam stao prvi put na binu s bas gitarom. Pred milijun godina (smijeh).

2015. godine  obilježio sam svojih 50 godina u kultnoj sali u Voloskom. Tamo smo plesali. Dobiti neku ploču bila je najveća sreća. Sjećam se kada smo dobili prvu ploču od Beatelsa, nismo ju imali gdje čuti. Išli smo u knjižaru  pa smo molili prodavačicu da nam pusti ploču. Vi danas možete skoro sve pjesme poslušati preko interneta. Isprintati tekst i note. Mi to nismo mogli. Slušali smo Radio Luksemburg, nismo mogli snimiti pjesme, nego smo na brzinu hvatali riječi. Tako je bilo u moje vrijeme.

Kako je nastala pjesma „Mačak z Voloskega“?

Studirao sam ekonomiju u Rijeci i dolazio na Volosko svom prijatelju Grgi da učimo matematiku. Kada bi nam dosadilo, išli bismo na prozor. Kuća mu je bila u centru Voloskog, kat iznad Ljube Kuntarića, našeg slavnog skladatelja (Ta tvoja ruka mala, Kad ti kupim mali motorin). I kako je Volosko puno mačaka, često sam ih gledao. Aleks, moj prijatelj, imao je ogromnog mačka, nazvao sam ga Felix i odjednom mi je došla ideja. Felix je bio pristojan mačak, kada bi netko ulovio ribu, on bi pristojno čekao i ne bi sam uzeo. I tako, gledajući mačke, nastao je Mačak z Voloskega i danas ima ne znam ni ja koliko verzija te pjesme.

Jeste li surađivali  s drugim glazbenicima?

Jesam, s mnogima. Ne znam koga bih izdvojio. S Ivom Robićem smo puno surađivali kao bend i pratili ga. I s Alenom Vitasovićem. Kako sam puno godina u glazbi, tako prirodno dođe do brojnih suradnji.

Kada ste napisali prvu pjesmu?

Tekstove sam počeo pisati još u osnovnoj školi, a glazbu malo kasnije. Kako sam  jako osjetljiv na Opatiju i zelenilo, a jedne su godine posjekli puno zelenila,  napisao sam pjesmu Mrtvo drvo, mislim da mi je to bila prva pjesma i tako su malo po malo krenule druge.

Imate li najdražu pjesmu?

Sve su mi najdraže. Teško mi je izdvojiti.

I za kraj, što biste poručili mladima?

Da budu pristojni i tolerantni i da ne bude nasilja. Pokušajte sve riješiti na miran način.

Puno Vam hvala na posjeti i ovom razgovoru. Puno sreće i uspjeha u daljnjem radu.