Rikard Katalinić Jeretov, hrvatski književnik, rođen je u Volosku 8. siječnja 1869., a umro u  Splitu  29. rujna 1954. Trgovačku akademiju završio je u Rijeci, a strane jezike usavršavao u Beču, Münchenu, Parizu i Londonu. Radio je kao činovnik u Zadru, Opatiji, Zagrebu i Splitu. Progonjen od austrougarskih vlasti, kraj I. svjetskog rata dočekao je u bečkome zatočeništvu, a pod talijanskom okupacijom za II. svjetskog rata bio je više mjeseci u koncentracijskom logoru na Liparima. 

Tipičan je predstavnik hrvatskog regionalizma, poznat kao pjesnik mora, Hrvatskog primorja i Istre. Nastavljajući tradiciju hrvatskog narodnog preporoda, suprotstavljao se talijanskim utjecajima u Dalmaciji i Istri pa je i njegovo pjesništvo, premda iskreno i neposredno, u službi izrazito tendencioznog isticanja domoljubnih osjećaja s podosta romantičarske retoričnosti, prosvjetiteljskog pragmatizma, deskriptivnosti i populizma.

Objavio je zbirke Pozdrav istarskog Hrvata (1891.), Mrtvoj majci (1894.), Primorkinje (1897.), Zadnje pjesme (1901.), S moje lire (1904.), Sa Jadrana (1908.)  i  Mrtvoj sestri (1910.), kao i  zbirke crtica Crtice iz Istre (1896.) i Inje (1902.) te knjigu proze Našim morem i našim krajem (1910.) iznoseći realistične pojedinosti iz života malih ljudi pod tuđinskom vlašću, ispričane svježe i anegdotski tradicionalnom realističkom tehnikom, ali s lirskom notom, koja ih čini bliskima pjesmama u prozi.

Izvor: enciklopedija.hr