Svjetski dan hrane obilježavamo 16. listopada.  U ovom bih se članku željela osvrnuti na djela ljudi i ophođenju prema hrani i količini hrane koja se proizvodi. Prvo što mi pada na pamet je kako nemamo svi jednake mogućnosti pa samim time niti jednake uvjete za kupovanje i proizvodnju hrane. Neki ljudi su siti, dok neki gladuju. Teško je znati kako se osjećaju ljudi koji nekada nemaju što jesti. Ponekad je teško razumjeti ako i sam ne prolaziš kroz isto. Primijetila sam kako ljudi koji imaju sreću da su svaki dan siti i zbrinuti, nisu svjesni koliko hrane bacaju. Osim što što se mnogo hrane baca, naglasila bih kako se ta hrana baca u pogrešne spremnike i na pogrešna mjesta. Tijekom obrazovanja u školi i tijekom sudjelovanja u projektu „DOM čistog FLAG – a“ učila sam o razvrstavanju otpada. Koji spremnik za što služi i koja je svrha samog razvrstavanja. Kada bismo pravilno razvrstavali otpad postali bismo svjesni koliko hrane bacamo. Što više bacamo to se više hrane proizvodi i kupuje.

Poručila bih svima da budu umjereni u jelu i piću, da ne bacaju hranu, da ne kupuju onoliko koliko ne mogu pojesti jer samim time povećavamo nepotrebnu proizvodnju hrane i stvaramo još više otpada. Stari kruh dajte ptičicama ili ribicama, nemojte započeti jesti jabuku ako ju ne možete dovršiti. Budite odgovorni u svojoj zajednici.

Učenica sam četvrtog razreda osnovne škole, trudim se razvrstavati otpad i ne bacati hranu. Volim svoj okoliš i nastojim se ponašati odgovorno i pristojno prema njemu. Želim  da naša priroda i okoliš koji nas okružuje bude zelen i čist, a more bistro i sigurno!

Una Peranić Tomulić, 4.a