Ukupna zrelost djeteta, nužna za uspješni polazak u prvi razred osnovne škole, podrazumijeva usvajanje niza bitnih karakteristika, vještina i sposobnosti. Sveukupno gledano, opća priprema za školu obuhvaća sljedeće:

Ove se vještine testiraju od strane školskog psihologa koji za testiranje koristi Test spremnosti za školu (TSŠ) autorica: V.V.Vidović, V.V.Štetić, L.Arambašić i Ž. Miharija. Ovim se testom mjere četiri različita područja važna za procjenu djetetove zrelosti pri polasku u školu. Važno je naglasiti da ovo NIJE TEST INTELIGENCIJE već test kojim se mjeri razina razvijenosti pojedinih vještina. Test provodi najčešće školski psiholog u manjim skupinama predškolaca. Prosječno trajanje testa je od 45 min do sat vremena. Prilikom testiranja, osim uspješnosti, psiholog ima priliku vidjeti kako dijete funkcionira u ispitnim situacijama, slijedi li uputu, kojim redoslijedom pristupa rješavanju, odustaje li brzo ili je ustrajno i sl.  Rezultat na testu, zajedno s mišljenjem vrtića odlična je informacija školskom psihologu i učiteljici koji onda zajednički prilagođavaju način, brzinu i očekivanja pojedinom djetetu.

Najčešća pitanja roditelja vezana uz polazak u školu:

Naravno da NE. Za učenje čitanja i pisanja ima vremena tijekom školske godine. Umjesto učenja čitanja i pisanja, možete se s djetetom igrati i pritom razvijati motoriku prstiju, koncentraciju, strpljivost.

NEĆE. Polazak u školu nešto je sasvim novo i uzbudljivo u dječjem životu. U školama učiteljice individualiziraju pristup, pa će stoga svakom djetetu prilagoditi brzinu i težinu sadržaja ovisno o predznanju s kojim dolazi u školu.

Mnoga se djeca boje odvojiti od roditelja i ostati sama u novom prostoru, okružena novim licima od kojih možda mnoga i ne poznaju. Razgovarajte s djetetom, podijelite s njime vlastito iskustvo, objasnite da će se s vremenom sigurno osjećati bolje i sigurnije.

Veselo i živahno dijete zasigurno će brzo shvatiti da u razredu ne može raditi što god želi. Različiti nastavni sadržaji, zadatci i izazovi ubrzo će zamijeniti potrebu za vrpoljenjem, okretanjem u klupi i hodanjem po razredu. Suvremene promjene u nastavi i pedagoškom pristupu djetetu, dopuštaju mnogo veću slobodu zadovoljavanja potrebe za kretanjem nego što je to bilo nekad.

Natjecateljsko okruženje, uspoređivanje s drugima, visoka roditeljska ili dječja očekivanja neki su od razloga mogućeg dječjeg razočaranja ili izvor neugode i anksioznosti kako kod djeteta tako i kod roditelja. U prvom razredu s ocjenjivanjem se počinje tek u drugom polugodištu. Dobro je na vrijeme upoznati dijete s činjenicom da će ga u školi ocjenjivati i uspoređivati s drugom djecom. Treba naglasiti da ćete biti uz dijete kao podrška i poticaj, te da ocjene nemaju nikakve veze s emocijama koje prema njemu gajite. Nadalje, ono što je najvažnije istaknuti jest da smo svi u nečemu izvrsni, te da je njegov trud i zalaganje ono što je najvažnije i što će ga sigurno dovesti do uspjeha.

                                                                                                                      Školska psihologinja:

                                                                                                                      Maja Maravić, prof.