28. obljetnica pada Vukovara (18. 11. 1991. – 18. 11. 2019.)
Autor: Iva Kovačević, 21. 11. 2019.
Prije početka nastave, školska pedagoginja, gđa. Nada Lovretić, pročitala je svevremensko djelo Siniše Glavaševića Priča o gradu, iz njegove zbirke Priča o Vukovaru, čije riječi i 28 godina kasnije pogađaju srca sviju nas. (prof. Ivo Petričević)
U ponedjeljak, 18. studenog 2019. u našoj školi obilježena je 28. obljetnica pada Vukovara – grada heroja. Napad na Vukovar najavljen je 24. kolovoza kada avioni JRV – a (Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo) napadaju hrvatske snage na silosu Đergaj, u blizini Borova Sela. Pritom, Luka Andrijanić ruši jedan neprijateljski avion, koji je ujedno bio prvi avion oboren u Domovinskom ratu. Idućeg dana započela je krvava bitka za Vukovar. Opsada grada trajala je 87 dana, nakon čega srpski paravojni odredi, potpomognuti oklopnim jedinicama i pješaštvom JNA ulaze u grad. Nakon toga uslijedio je novi pakao za vukovarske civile, branitelje i ranjenike – pakao Ovčare, gdje je ubijeno oko 200 ljudi, većinom ranjenika iz vukovarske bolnice.
Od politike izdan, od heroja spašen, od naroda nikad zaboravljen!
Siniša Glavašević: Priča o gradu
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj.
Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?
Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?
Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u… …vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.
Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?
Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.
Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost.
I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.
Siniša Glavašević bio je vukovarski novinar koji je cijelo vrijeme izvještavao iz opkoljenog grada, a život je izgubio na Ovčari.
Nakon gđe. Nade, sa svojim dojmovima o posjetu Vukovaru upoznala nas je učenica 8.c razreda, Eliza Pipinić.
DAN SJEĆANJA NA VUKOVAR
Svi mi učenici osmog razreda povodom dana sjećanja na žrtve Vukovara, koji se obilježava 18. studenog posjetili smo grad heroj gdje smo naučili o Domovinskom ratu i nastanku suverene i samostalne Republike Hrvatske. Organizirana nam je terenska nastava i obilazak memorijalnih mjesta. Prije obilaska memorijalnih mjesta poslušali smo predavanja o Domovinskom ratu i o bitci za Vukovar. Nakon predavanja posjetili smo muzej Vučedolske kulture, Gradski muzej Vukovar i crkvu sv. Jakova i Filipa gdje smo naučili o bogatoj kulturi i povijesti grada Vukovara. Dio terenske nastave bio je i obilazak Vukovarske bolnice i njoj pripadajuće atomsko sklonište koje je danas pretvoreno u muzej s autentičnim prikazom bolnice za vrijeme rata. Posjetili smo i Memorijalno groblje koje je nastalo otkrićem masovne grobnice, Spomen dom Ovčaru, Spomen obilježja mjesto masovne grobnice na Ovčari i Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinskoj cesti. Posjet Vukovaru završili smo školom mira i kvizom znanja. U Opatiju smo se vratili puni novih saznanja kako je to doista bilo i izgledalo za vrijeme Domovinskog rata. Mislim da je ovo putovanje jako vrijedno jer je u svima nama probudilo izrazito duboko poštovanje prema svim žrtvama grada Vukovara čija patnja i hrabrost iz tog vremena i dan danas izazivaju duboke emocije i divljenje. (Eliza Pipinić, 8.c)
