Osnovna škola "Rikard Katalinić Jeretov" Opatija

Tijekom proljeća 1945. partizanske snage oslobađaju veliki dio jadranske obale. U mjesecu travnju na red su došli Istra i Kvarner. Druga dalmatinska proleterska divizija (dio 3. dalmatinske udarne brigade NOVJ-a) iskrcala se krajem dana 24. travnja u Brseč (s otoka Cresa). Po dolasku u okupiranu Istru, kreću u oslobađanje Lovrana i Opatije, snažna uporišta neprijateljskih snaga. Prema Opatiji partizani kreću u dva smjera – glavna udarna snaga 1. i 2. bataljun stupa na relaciji Medveja – Lovran – Ičići – Opatija, dok se druga snaga, 3. bataljun kreće istočnom stranom – padinama Učke. Do Mošćeničke Drage vojnici su se kretali bez zastoja, tada dolazi do sukoba s pedesetak neprijateljskih vojnika, čije su strojnice uskoro ušutkane. Nakon kraće pauze i opskrbe municijom koja je stigla s Cresa, partizani kreću preko Medveje, Ičića i Lovrana do Opatije. Budući da su Nijemci očekivali napad savezničkih (američkih) snaga, područje između Lovrana i Opatije brojalo je skoro 700 vojnika i oko 15 komada artiljerijskog naoružanja (topovi 88mm, čuveni njemački Flakovi). Osim toga, područje je bilo „načičkano“ brojnim bunkerima od armiranog betona, bodljikavim žicama i protupješačkim minama. Vojnici naoružani automatskim puškama, koji su se kretali prije udarnih brigada, imali su kraći okršaj s neprijateljima na području Medveje, nakon čega slijedi napredovanje prema Lovranu. Po dolasku u Lovran, uslijedila je dvosatna borba protiv nacističkih vojnika. Veliki dio neprijateljskih snaga je uništen, dok se šačica povlači prema Ičićima. Nakon bijega njemačkih vojnika, Lovran je 26. travnja 1945. godine oslobođen. Nakon što je Lovran došao u ruke „osloboditelja“, isti vojnici (ovi „automatičari“) kreću prema Ičićima. Za njima se kretao 1. i 2. bataljon, dok je 3. bataljon ostao u Mošćeničkoj Dragi, kao rezerva, u slučaju potrebe. Kada su došli do Ičića, zbog snažnog otpora neprijatelja, „automatičari“ su zastali. Bez obzira što je u pomoć došao i 1. bataljon, do kraja dana neprijateljski otpor nije skršen. Tada Vrhovni štab naređuje masovni napad na Ičiće i Opatiju, uključujući i protuoklopnu artiljeriju. Napad je započeo jednosatnim topničkim bombardiranjem. U noći s 26. na 27. travanj vodila se teška bitka za Ičiće. Sada je na red došla i Opatija. Iste noći napad su započele združene  snage 2. i 3. bataljona. Bez obzira na snažan otpor neprijatelja, partizanske snage ulaze u sam grad u 3 sata ujutro, 28. travnja. Bitke još nisu završile – neprijatelj nastavlja s otporom iz utvrđenih zgrada Opatije. Kako su Nijemci imali pomoć i dva tenka (nije mi poznato koji model, pretpostavljam da bi mogao biti Panzer II. kojeg su Nijemci koristili na području Jugoslavije), borbe su se nastavile tijekom noći s 28. na 29. travanj. U ranojutarnjim satima, oko 5 sat, 29. travnja 1945. Opatija je oslobođena. Istog dana oslobođeni su i Ičići.

Napisao učitelj povijesti Ivo Petričević, prof.

Tijekom proljeća 1945. partizanske snage oslobađaju veliki dio jadranske obale. U mjesecu travnju na red su došli Istra i Kvarner. Druga dalmatinska proleterska divizija (dio 3. dalmatinske udarne brigade NOVJ-a) iskrcala se krajem dana 24. travnja u Brseč (s otoka Cresa). Po dolasku u okupiranu Istru, kreću u oslobađanje Lovrana i Opatije, snažna uporišta neprijateljskih snaga. Prema Opatiji partizani kreću u dva smjera – glavna udarna snaga 1. i 2. bataljun stupa na relaciji Medveja – Lovran – Ičići – Opatija, dok se druga snaga, 3. bataljun kreće istočnom stranom – padinama Učke. Do Mošćeničke Drage vojnici su se kretali bez zastoja, tada dolazi do sukoba s pedesetak neprijateljskih vojnika, čije su strojnice uskoro ušutkane. Nakon kraće pauze i opskrbe municijom koja je stigla s Cresa, partizani kreću preko Medveje, Ičića i Lovrana do Opatije. Budući da su Nijemci očekivali napad savezničkih (američkih) snaga, područje između Lovrana i Opatije brojalo je skoro 700 vojnika i oko 15 komada artiljerijskog naoružanja (topovi 88mm, čuveni njemački Flakovi). Osim toga, područje je bilo „načičkano“ brojnim bunkerima od armiranog betona, bodljikavim žicama i protupješačkim minama. Vojnici naoružani automatskim puškama, koji su se kretali prije udarnih brigada, imali su kraći okršaj s neprijateljima na području Medveje, nakon čega slijedi napredovanje prema Lovranu. Po dolasku u Lovran, uslijedila je dvosatna borba protiv nacističkih vojnika. Veliki dio neprijateljskih snaga je uništen, dok se šačica povlači prema Ičićima. Nakon bijega njemačkih vojnika, Lovran je 26. travnja 1945. godine oslobođen. Nakon što je Lovran došao u ruke „osloboditelja“, isti vojnici (ovi „automatičari“) kreću prema Ičićima. Za njima se kretao 1. i 2. bataljon, dok je 3. bataljon ostao u Mošćeničkoj Dragi, kao rezerva, u slučaju potrebe. Kada su došli do Ičića, zbog snažnog otpora neprijatelja, „automatičari“ su zastali. Bez obzira što je u pomoć došao i 1. bataljon, do kraja dana neprijateljski otpor nije skršen. Tada Vrhovni štab naređuje masovni napad na Ičiće i Opatiju, uključujući i protuoklopnu artiljeriju. Napad je započeo jednosatnim topničkim bombardiranjem. U noći s 26. na 27. travanj vodila se teška bitka za Ičiće. Sada je na red došla i Opatija. Iste noći napad su započele združene  snage 2. i 3. bataljona. Bez obzira na snažan otpor neprijatelja, partizanske snage ulaze u sam grad u 3 sata ujutro, 28. travnja. Bitke još nisu završile – neprijatelj nastavlja s otporom iz utvrđenih zgrada Opatije. Kako su Nijemci imali pomoć i dva tenka (nije mi poznato koji model, pretpostavljam da bi mogao biti Panzer II. kojeg su Nijemci koristili na području Jugoslavije), borbe su se nastavile tijekom noći s 28. na 29. travanj. U ranojutarnjim satima, oko 5 sat, 29. travnja 1945. Opatija je oslobođena. Istog dana oslobođeni su i Ičići.

Napisao učitelj povijesti Ivo Petričević, prof.

Tijekom proljeća 1945. partizanske snage oslobađaju veliki dio jadranske obale. U mjesecu travnju na red su došli Istra i Kvarner. Druga dalmatinska proleterska divizija (dio 3. dalmatinske udarne brigade NOVJ-a) iskrcala se krajem dana 24. travnja u Brseč (s otoka Cresa). Po dolasku u okupiranu Istru, kreću u oslobađanje Lovrana i Opatije, snažna uporišta neprijateljskih snaga. Prema Opatiji partizani kreću u dva smjera – glavna udarna snaga 1. i 2. bataljun stupa na relaciji Medveja – Lovran – Ičići – Opatija, dok se druga snaga, 3. bataljun kreće istočnom stranom – padinama Učke. Do Mošćeničke Drage vojnici su se kretali bez zastoja, tada dolazi do sukoba s pedesetak neprijateljskih vojnika, čije su strojnice uskoro ušutkane. Nakon kraće pauze i opskrbe municijom koja je stigla s Cresa, partizani kreću preko Medveje, Ičića i Lovrana do Opatije. Budući da su Nijemci očekivali napad savezničkih (američkih) snaga, područje između Lovrana i Opatije brojalo je skoro 700 vojnika i oko 15 komada artiljerijskog naoružanja (topovi 88mm, čuveni njemački Flakovi). Osim toga, područje je bilo „načičkano“ brojnim bunkerima od armiranog betona, bodljikavim žicama i protupješačkim minama. Vojnici naoružani automatskim puškama, koji su se kretali prije udarnih brigada, imali su kraći okršaj s neprijateljima na području Medveje, nakon čega slijedi napredovanje prema Lovranu. Po dolasku u Lovran, uslijedila je dvosatna borba protiv nacističkih vojnika. Veliki dio neprijateljskih snaga je uništen, dok se šačica povlači prema Ičićima. Nakon bijega njemačkih vojnika, Lovran je 26. travnja 1945. godine oslobođen. Nakon što je Lovran došao u ruke „osloboditelja“, isti vojnici (ovi „automatičari“) kreću prema Ičićima. Za njima se kretao 1. i 2. bataljon, dok je 3. bataljon ostao u Mošćeničkoj Dragi, kao rezerva, u slučaju potrebe. Kada su došli do Ičića, zbog snažnog otpora neprijatelja, „automatičari“ su zastali. Bez obzira što je u pomoć došao i 1. bataljon, do kraja dana neprijateljski otpor nije skršen. Tada Vrhovni štab naređuje masovni napad na Ičiće i Opatiju, uključujući i protuoklopnu artiljeriju. Napad je započeo jednosatnim topničkim bombardiranjem. U noći s 26. na 27. travanj vodila se teška bitka za Ičiće. Sada je na red došla i Opatija. Iste noći napad su započele združene  snage 2. i 3. bataljona. Bez obzira na snažan otpor neprijatelja, partizanske snage ulaze u sam grad u 3 sata ujutro, 28. travnja. Bitke još nisu završile – neprijatelj nastavlja s otporom iz utvrđenih zgrada Opatije. Kako su Nijemci imali pomoć i dva tenka (nije mi poznato koji model, pretpostavljam da bi mogao biti Panzer II. kojeg su Nijemci koristili na području Jugoslavije), borbe su se nastavile tijekom noći s 28. na 29. travanj. U ranojutarnjim satima, oko 5 sat, 29. travnja 1945. Opatija je oslobođena. Istog dana oslobođeni su i Ičići.

Napisao učitelj povijesti Ivo Petričević, prof.