Projekt "Eko-škole" je međunarodni projekt utemeljen 1981. godine pri Vijeću Europe, a provodi ga Europska zaklada za odgoj i obrazovanje. Nacionalni koordinator projekta u Hrvatskoj je Pokret prijatelja prirode "Lijepa naša ". Eko škola je projekt osmišljen u svrhu provedbe smjernica odgoja i obrazovanja za okoliš na razini čitave škole.
ZADAĆA EKO-ŠKOLE
- Ugradnja odgoja i obrazovanja za okoliš u svakodnevni život učenika i djelatnika škole.
- Stvaranje pozitivnog odnosa prema okolišu i razvijanje osjećanja odgovornosti prema njemu.
- Buđenje interesa i poticanje učenika na aktivnosti kojima će senzibilizirati obitelj i širu zajednicu za problem okoliša.
- Naglašavanje neophodnosti smanjivanja i zbrinjavanja otpada, te racionalnog korištenja energije i vode.
- Jednom riječju - ŽIVJETI EKO!
"Otpad (ni)je smeće" na satu tehničkog
Autor: Saša Bačić, 18. 5. 2012.
Sve je počelo jednog sunčanog petka na satu tehničke kulture. Profesorica Karamarko govorila nam je o eko projektu „Otpad (ni)je smeće“ u kojem su svi mogli sudjelovati ako su željeli. Cilj je bio da napravimo nešto od „otpada“ (istrošenih baterija,novina,plastičnih čepova,boca…). Odmah sam se zainteresirao i dobio ideju da napravim od kartona auto te da ga obložim čepovima i istrošenim baterijama, no htio sam dodati još nešto autu a da je vezano za tehničku kulturu, a pošto smo u 7. Razredu učili o strujnim krugovima odlučio sam se da od njih napravim svijetla za auto.
Kako bi bilo zanimljivije i lakše pitao sam svoja dva draga prijatelja Matea Sobotinčića i Leona Sobotinčića za pomoć. Preko vikenda smo se dogovorili tko će što donijeti u školu te je samo trebalo još od kartona napraviti auto. Oko čvrstoće auta sam imao malo problema ali uz pomoć moga tate uspješno sam obavio najvažniji dio.
U ponedjeljak nakon nastave uz smijeh,radost i slogu krenuli smo na posao. Počeli smo lijepiti čepove te nam na početku baš i nije išlo od ruke,ali uspjeli smo uhvatiti ritam. Bilo nam je to dobro iskustvo jer smo otkrili da mašta može svašta i da jednostavno nema granica. Radili smo marljivo 4 školska sata i nije nam nimalo bilo dosadno. Napokon u srijedu smo završili naš auto i stavili ga u knjižnicu na izložbu. Bio je predivan,čak ljepši od onoga kakvog smo ga zamišljali.
U petak nakon priredbe za dan škole mnogi roditelji došli su u knjižnicu vidjeti naše radove,a najviše su se zaustavili kod našeg rada. Jako smo ponosni te se zahvaljujemo profesorici Karamarko koja nam je cijelo vrijeme davala podršku. No ja se zahvaljujem i mojim dragim prijateljima Leonu i Mateu jer bez njih ne bih sve mogao sam napraviti.
Ivan Tancabel, 7.b
