Đuško Jeličić Dule posjetio Školu
Autor: Iva Kovačević, 8. 2. 2018.
1. veljače 2018. godine našu školu posjetio je slavni pjevač Duško Jeličić Dule, pjevač grupe Bonazaza. Razgovarao je s četvrtim razredima o maškarama i Balinjeradi. Razgovor je prošao u opuštenoj i vedroj atmosferi, a učenici su saznali puno zanimljivosti o običajima našega kraja. S dragim gostom nakon susreta razgovarale su i novinarke 6.a razrednog odjela Lucija Brajković i Karla Mandić.
Dobar dan, dobrodošli u Osnovnu školu “ R.K. Jeretov“ Opatija. Počašćeni smo što ste naš gost. Dopustite nam da Vam postavimo nekoliko pitanja.
Gdje ste pohađali osnovnu školu? Kako Vam je bilo?
Prva tri razreda u Splitu, a ostale u Opatiji. Bilo mi je fantastično.
Koje su po Vama razlike u školovanju nekada i danas?
Vi ste više informirani nego što smo bili. Imate veće mogućnosti. Mi smo mogli saznati informacije od učitelja i iz knjiga, a vi na internetu možete pronaći što god vas zanima. Informatika je najveća razlika.
Gdje ste proveli svoje djetinjstvo i što iz njega posebno pamtite?
Puno toga pamtim iz svog djetinjstva. Prve godine proveo sam u Splitu. Preko ljeta bih išao kod bake u Zagreb, tamo sam lovio ribe po Savi. Kasnije sam došao u Opatiju, upoznao nove prijatelje i zaljubio se u taj grad.
Kada ste se počeli baviti glazbom?
Profesionalno sam se počeo baviti glazbom pred 52 godine, tada sam prvi put stao na binu. A neprofesionalno od kada znam za sebe, uvijek sam pjevao i nešto lupkao i svirao. Moja mama je lijepo pjevala i ja sam uz nju. Sjećam se jednom moja mama i njezine prijateljice nešto su pjevale i ja sam odjednom počeo pjevati tercu. Svi su se iznenadili.
U Liču sam stao prvi put na binu s bas gitarom. Pred milijun godina (smijeh).
2015. godine obilježio sam svojih 50 godina u kultnoj sali u Voloskom. Tamo smo plesali. Dobiti neku ploču bila je najveća sreća. Sjećam se kada smo dobili prvu ploču od Beatelsa, nismo ju imali gdje čuti. Išli smo u knjižaru pa smo molili prodavačicu da nam pusti ploču. Vi danas možete skoro sve pjesme poslušati preko interneta. Isprintati tekst i note. Mi to nismo mogli. Slušali smo Radio Luksemburg, nismo mogli snimiti pjesme, nego smo na brzinu hvatali riječi. Tako je bilo u moje vrijeme.
Kako je nastala pjesma „Mačak z Voloskega“?
Studirao sam ekonomiju u Rijeci i dolazio na Volosko svom prijatelju Grgi da učimo matematiku. Kada bi nam dosadilo, išli bismo na prozor. Kuća mu je bila u centru Voloskog, kat iznad Ljube Kuntarića, našeg slavnog skladatelja (Ta tvoja ruka mala, Kad ti kupim mali motorin). I kako je Volosko puno mačaka, često sam ih gledao. Aleks, moj prijatelj, imao je ogromnog mačka, nazvao sam ga Felix i odjednom mi je došla ideja. Felix je bio pristojan mačak, kada bi netko ulovio ribu, on bi pristojno čekao i ne bi sam uzeo. I tako, gledajući mačke, nastao je Mačak z Voloskega i danas ima ne znam ni ja koliko verzija te pjesme.
Jeste li surađivali s drugim glazbenicima?
Jesam, s mnogima. Ne znam koga bih izdvojio. S Ivom Robićem smo puno surađivali kao bend i pratili ga. I s Alenom Vitasovićem. Kako sam puno godina u glazbi, tako prirodno dođe do brojnih suradnji.
Kada ste napisali prvu pjesmu?
Tekstove sam počeo pisati još u osnovnoj školi, a glazbu malo kasnije. Kako sam jako osjetljiv na Opatiju i zelenilo, a jedne su godine posjekli puno zelenila, napisao sam pjesmu Mrtvo drvo, mislim da mi je to bila prva pjesma i tako su malo po malo krenule druge.
Imate li najdražu pjesmu?
Sve su mi najdraže. Teško mi je izdvojiti.
I za kraj, što biste poručili mladima?
Da budu pristojni i tolerantni i da ne bude nasilja. Pokušajte sve riješiti na miran način.
Puno Vam hvala na posjeti i ovom razgovoru. Puno sreće i uspjeha u daljnjem radu.