Dobar dan! Mi smo školske knjižničarke: Antea, Anja, Katja, Viktoria i Melita. Dobro došli u naš čitateljski klub i hvala što ste se odazvali. Voljele bismo vam postaviti nekoliko pitanja.

Pisac: Dobar dan i vama. Može, izvolite.

Viktoria: Je li vam ovo prvi susret s čitateljskim klubom online?

Pisac: Je, prvi put je.

Antea: Možete nam reći kako je došlo do ideje o pisanju ove knjige?

Pisac: Pa..ideja je bila malo okolo naokolo (smijeh). Moj sin je dobio zadaću da napiše detektivsku priču. On je tada išao u sedmi razred osnovne škole i onda je smišljao priču i tražio me pomoć jer nije imao neku ideju. Gledao je serije detektivske, ali nije znao kako da napiše priču i onda sam mu savjetovao da se mora nešto dogoditi: pljačka i moraš imati nekog detektiva koji će pomagati da se riješi slučaj. Onda smo smislili detektiva koji se zove Flavijan Lampaš koji ide u 5. razred osnovne škole i kojemu je najveća želja u životu da postane detektiv. Onda smo nekoliko dana kasnije, sin i ja šetali starim gradom tu u Čakovcu gdje postoji veliki dvorac obitelji Zrinski i taj dvorac je veliki i zidine su tu. Trenutno se obnavlja. Međutim, postoji jedna legenda, a ta legenda glasi da ispod dvorca spava zmaj koji je jako velik. Glava mu je ispod dvorca, a rep ispod crkve u centru grada. No, postoje i druge legende. Jedna legenda (koja je nacrtana na naslovnoj stranici knjige) kaže da mu je glava ispod crkve, a srce ispod Staroga grada, a da mu je rep ispod željezničke stanice. To je dosta daleko, 2 km daleko i po tome bi to bio najveći zmaj na cijelome svijetu. I tako sam došao na ideju da tu legendu pretvorim u priču. Trebala je biti samo jedna priča, ali eto na kraju se razvilo u nešto više i sada je nastala cijela knjiga. Tako je to bilo. Ukratko.

Katja: Hvala. Zbog čega baš ova legenda – legenda o zmaju?

Pisac: Pa..ima mnogo legendi o zmajevima i to baš u ovome kraju odakle i jesam, a to je Međimurje. Glavni grad Čakovec, ali ima legendi i u drugim krajevima. Recimo u Varaždinu se spominje zmaj koji spava ispod Staroga grada. Ima jedna i u Ozlju gdje je zmaj Ozaljko. Prije nekoliko mjeseci sam bio u Ozlju pa smo čuli o tom zmaju. U Međimurju, u vremenu kada sam pisao ovu knjigu, našao sam 5 legendi o zmajevima, a nakon što je knjiga izašla, neki su mi ljudi ispričali da postoji i još legendi o zmajevima.

Knjižničarka: Jeste li čuli i za zmajeve s Trsata?

Pisac: Stvarno? Neka mi netko ispriča kako ide ta legenda?

Anja: Zmaj je spasio grad od velike hobotnice i tako je postao zaštitnik grada Rijeke i stoji na Trsatu. Dva su zmaja ispred kapelice i imao je špilju ispod Rijeke. (Anja je potom legendu pronašla na internetu i pročitala ju opširnije našemu piscu).

Pisac: Čuo sam da je znak grada Rijeke – ZMAJ?

Knjižničarka: Tako je. U pravu ste.

Pisac: Odlično! Super priča. Baš mi se sviđa. Inače naše priče nisu toliko dugačke, obično u par rečenica. Recimo, ovaj zmaj kojeg je zmajeva družina pronašla ispod Staroga grada, za njega se pričalo da spava i da ga se ne smije buditi. Ako bi ga se probudilo onda bi on počeo sa svojim repom mahati i onda bi izazvao zemljotres. (smijeh)

Knjižničarka: Aha! Lijepo da ste podijeliti to s nama. Možemo dalje s pitanjima.

Viktoria: Koliko vam je trebalo da napišete roman?

Pisac: Pa..razmišljanje je najduže trajalo. Razmišljanje je počelo 2015. godine, a samo pisanje je počelo 2017. godine. Mislim da je bio lipanj, a u veljači 2018. godine je završilo.

Anja: Je li vam ovo prva knjiga koju ste napisali?

Pisac: Nije to prva knjiga. Napisao sam jako puno knjiga. Uglavnom pišem knjige koje su povezane s hrvatskom poviješću. Imam neke knjige o književnosti. Zatim imam jednu knjigu o učenju stranih jezika pomoću mobilnih aplikacija, kao što je Duolingo. Napisao sam i jedan roman koji je za odrasle. Sve skupa imam oko 12-13 knjiga, s tim da su neke od njih prevedene na engleski, španjolski, talijanski i na češki jezik.

Katja: Možete li nam reći nešto više o trenutku kada ste se odlučili pisati knjige?

Pisac: O trenutku? Hm....ne znam koji je to bio točno trenutak. Znam otprilike što je vodilo prema tome. Ali koji je bio trenutak, bljesak to ne znam. Ali mogu vam reći koji mi je proces pisanja knjige jer je malo neobičan. Slušam muziku. Stavim slušalice i slušam muziku s YouTube-a. Uvijek si pronađem muziku na jeziku koji ne razumijem da mi ne smeta. Ako bi bilo na engleskom ili na hrvatskom to bih razumio pa bi mi smetalo. Mora biti što neobičniji jezik, to bolje,. Recimo ne znam francuski pa onda nađem neku francusku pjesmu pa slušam. Ili recimo..u knjizi se spominju razni tajanstveni znakovi koji su napisani na grčkom ili armenskom pa sam pronašao i pjesme na tim jezicima. Tako si stavim te pjesme i onda si razmišljam: A što bi sada moji junaci mogli napraviti? Što bi Nika rekla Sebastijanu? Ili što bi Vatroslav učinio da se nađe u opasnoj situaciji? I onda malo po malo slušajući muziku mi dolaze ideje koje onda brzo idem zapisati u laptop ili ako nemam laptop, uzmem papirić i zapišem ideje.

Melita: Kako sadašnja situacija s karantenom utječe na vašu kreativnost i pisanje?

Pisac: (smijeh) Pa recimo ja volim biti doma pa mi nije tako teško ovo. Mogu vam reći da sam tijekom karantene završio pisanje nastavka knjige. Dakle, iduće godine vjerojatno moći ćete čitati drugi dio knjige o avanturama zmajeve družine. Knjiga se zove Škola u opasnosti. Do sada je četvorka bila u opasnosti, a sada je to cijela škola i četvorka će morati nešto poduzeti da spasi školu. U međuvremenu sam, tijekom karantene, napisao priču, koja se zove Velebitska zora, a događa se nakon završetka prve knjige kada Vatroslav s roditeljima ide na more, u Karlobag (Cesaricu) i tamo se smrtno dosađuje. Ne da mu se sunčati, hladno mu je more, u mjestu nema dućana pa si ne može ići kupovati coca-colu, nema ni pizzerije i ne zna što bi sam sa sobom. Onda ode u Karlobag i doživi neobičnu stvar i nađe se u životnoj opasnosti. Priča se zove Velebitska zora i možete ju besplatno skinuti na svoje računalo ako odete na fb stranicu Zmajeva družina. To je fb stranica koja je posvećena romanima o zmajevoj družini i tamo su razne vijesti, najave i svake godine će tamo biti jedna priča za skinuti koja će biti besplatna i koja će govoriti što se događalo na ljeto kada klinci ne idu u školu.

Knjižničarka: Znači možemo besplatno skinuti priče?

Pisac: Tako je, a možete i ako skrolate (smijeh) prema dolje vidjeti priču Flavijan Lampaš – privatni detektiv, koju sam sa sinom napisao.

Knjižničarka: Priča o kojoj ste pričali na početku?

Pisac: Tako je, ono što je sin dobio za zadaću pa smo ju tamo stavili da ju možete besplatno skinuti.

Knjižničarka: Vjerujem da će cure skinuti jer sam vidjela da su sve zapisale naslove. (smijeh)

Pisac: Lijepo.

Anja: Kada sam čitala knjigu nisam naišla na posvetu. Možete nam reći kome je knjiga posvećena?

Pisac: Knjiga je posvećena mom sinu, koji se zove Bruno. Trebalo je pisati na početku knjige Za moga sina Brunu. Međutim, prekasno sam poslao zamolbu da se ta rečenica stavi na početak knjige pa je rečenica izostala, ali na početku druge knjige će pisati.

Melita: Jesu li svi likovi plod mašte ili su vas stvarni ljudi inspirirali?

Pisac: Inspirirali su me, kako da ne. Sebastijanu i Vatroslavu je moj sin bio uzor. Što oni vole? Vole igrati igrice, po cijeli dan bi igrali. Ne bi išli u školu, htjeli bi puno jesti i piti puno coca-cole. (smijeh). Neki nastavnici koji se spominju su utemeljeni na nastavnicima koje sam ja imao kada sam išao u školu, a radnja se događa u školi u koju sam išao i ja, ali i moj sin Bruno.

Knjižničarka: A nadimci koje koristite za nastavnike jesu li izmišljeni ili stvarni?

Pisac: Neki su potpuno izmišljeni, a neki su stvarno postojali u davna vremena.

Viktoria: Prepoznaje li sebe u kojem liku?

Pisac: Kako ne – u Sebastijanu i Vatroslavu. Doduše, u ono vrijeme kada sam ja išao u školu, nije bilo igrica, ali je bilo stripova. Tako da sam ja volio čitati stripove, jesti i piti coca-colu.

(Tu nam se u ekranu ukazao i pekinezer koji je preplašio Niku u parku. PRINC! Što je oduševilo knjižničarke.)

Katja: Koji vam je najdraži lik?

Pisac: To se ne mogu odlučiti. Sve četvero su mi jako dragi. A koji je vama najdraži lik? Baš me zanima. Svi neka kažu.

Viktoria: Meni je Nika jer je druželjubiva i vidim sebe u njoj.

Anja: I meni je Nika jer moja mama kaže da smo obje iste, identične. Obje smo puno na mobitelima i vidim sebe u njoj, ali da moram birati lika koji bi bila, bih bila Vatroslav! Htjela bih iskusiti kakav je osjećaj kada dođeš u novi grad i da se moram prilagoditi.

Melita: I meni je Nika najdraži lik jer njoj nikada nije zima. I ja nosim po zimi kratke rukave i uvijek nešto istražujem. Volim, kao i ona, biti na mobitelu, ali kada sam u društvu onda nisam.

Katja: Ja imam dva najdraža lika, po osobinama. Nika ima plavu kosu i na mobitelu je kao i ja. Morana je šutljiva, isto kao i ja.

Antea: I meni je Nika. Čim i mene netko zove van, ja odmah idem!

Pisac: Super, vidim da je Nika jako popularna, samo mislim da vama svima fale nešto malo veći zubići. (smijeh). Morana vam nije jako strašna?

Cure: Neeeeeeee!

Pisac: Sada će biti puno strašnija u drugom nastavku.

Knjižničarka: Otkrili ste nam dio nove knjige?

Pisac: Sitnicu malu. A što mislite da se desilo s jajetom?

Anja: Izleglo se!

Pisac: A što se izleglo?

Cure: Dva zmaja!

Pisac: Naravno. I u drugom nastavku će klinci voditi brigu o zmaju. Tko još ima zmaja danas? Kako će ga voditi u šetnju? Treba li ga voditi u šetnju kao peseka? Onda će ispasti da je zmajko nestašan i nekoliko će im puta pobjeći i doći će u nevolju zbog njega. A znate zašto? Jer će neki, a nećemo ih imenovati, doći silom do toga zmaja.

Cure: Foraaa.

Viktoria: Imam pitanje. Hoće li oživjeti kosturi i lubanje?

Pisac: U drugom djelu neće oživjeti, ali ključno je – u drugom dijelu, što znači da možda ožive u drugome nastavku.

Melita: Znači možemo očekivati i 3. nastavak?

Pisac: Naravno, možete očekivati da će za svaki razred OŠ i SŠ biti jedna knjiga (oduševljenje). Ja već znam što se dogoditi na kraju osme knjige, ali vam to ne mogu otkriti.

Antea: Zapamtila sam da su likovi išli u 5. b razred, je li to slučajnost?

Pisac: Nije jer sam i ja išao u 5.b. Premda su nas selili, ali moj sin je stalno u 5. b razredu i zato sam uzeo b razred.

Antea: Zanimaju me brojevi. Osim razreda, zanima me i magija broja četiri! Zašto je bila četvorka, a ne trojka npr? Zašto baš broj četiri?

Pisac: Broj 4 je bio zato jer imam 4 glavna lika i činilo mi se logičnom da se vrtim oko toga broja: 4 roda, 4 pisma i uvijek imamo taj broj. Čak je i ako pogledate broj stranica – 400!

Knjižničarka: Sada sam išla gledati i stvarno ima 400 stranica. (smijeh)

Pisac: Čak i ova priča koju sam postavio na fb stranicu Zmajeva družina, postavljena je 4.4.2020. godine.

Cure: Simbolika.

Anja: Je li to slučajnost ili ste namjerno to tada objavili?

Pisac: Nisam imao baš plan kada će to biti, ali kada se pojavila epidemija i kako smo imali puno vremena, dovršio sam priču. Bila je u planu već godinu dana. Razmnišljao sam kada da ju stavim jer je bila gotova već tjedan dana prije i palo mi je na pamet da bi bilo dobro da ju stavim 4.4.2020 .. dvije četvorke, a 20+20 je 40. Eto, stalno nešto planiram. Možete uočiti i da ako se neki lik ne spominje više u 1. dijelu to ne znači da je nestao zauvijek, to znači da će se spominjati negdje u budućnosti. Ako se dogodi nešto neobjašnjivo, to znači da će se objasniti u budućnosti. U nastavcima! Sve što se dogodi je planirano!

Knjižničarka: Cure su primijetile da je knjiga jako neizvjesna i to im se posebice svidjelo.

Anja: Jeste li doživjeli nešto slično kao u knjizi, ali manje fantastički?

Pisac: Nisam, nažalost doživio ništa slično! Ali, mogu vam reći da taj prolaz stvarno postoji kod Staroga grada i vidjet ćete fotografije na fb-u. Pofotkao sam tajni prolaz i on se stvarno vidi. Može se u njega ući i vodi nekoliko desetaka metara u jednom smjeru, i nekoliko desetaka metara u drugom smjeru. I nitko ne zna zbog čega točno postoji tajni prolaz i kud je vodio nekada u prošlosti.

Katja: Imate li neki savjet za današnju mladež koja voli pisati?

Pisac: Imam. Ako imate dobru ideju, prije nego počnete pisati, zamislite što će se dogoditi na kraju. Najprije morate znati što će se dogoditi na kraju, onda na papir morate napisati natuknice što bi se sve u priči/romanu trebalo dogoditi i onda tek krenete pisati. Nemojte ništa brinuti ako vam se učini da biste tijekom pisanja trebali nešto promijeniti. Recimo kraj samoga romana Zmaj ispod Staroga grada je potpuno drugačiji od onoga kako sam ga ja isplanirao. Trebala je biti velika bitka između vukodlaka i vampira i to na mostu koji spaja Varaždin i Međimurje, a u knjizi znamo da u Međimurju žive vukodlaci, a u Varaždinu vampiri. Međutim, kako sam dalje pisao tako su likovi preuzimali radnju i morao sam promijeniti kraj.

Viktoria: Jeste li mjesto radnje birali prema svojim najdražim gradovima?

Pisac: Upravo tako. Sve su to mjesta gdje sam bio i gdje su dvorci. Ja jako volim dvorce i kada putujem uvijek fotkam 500 fotografija. Dakle, svi ti dvorci stvarno postoje i u svima sam bio.

Melita: Koliko vam je trebalo da napišete knjigu i rekli ste da će biti više dijelova, znači li to da imate da imate manje ili više inspiracije?

Pisac: Imam više inspiracije i više ideja koje svaki dan zapisujem. Pokušavam odrediti u koji nastavak spada koja ideja. Oko 9 mjeseci sam pisao s time da nisam svaki dan pisao jer je bilo nekih događaja koji su me u tome spriječili. Za nove pisce je važno steći naviku da svaki dan napišete jednu stranicu. Dakle, ako krenete nešto pisati jako je bitno da svaki dan sebi kažete da ćete napisati jednu stranicu. I onda stvarno napišete jednu stranicu. Ne mora to biti nešto jako pametno već su to misli, a obično se dogodi da to bude i više od jedne stranice.

Antea: Jeste li mogli naslutiti kao dijete da će vam život krenuti spisateljskim putem?

Pisac: Moglo bi se reći i da da. Kada sam bio 5. razred se dogodilo to da smo za zadatak dobili zadatak da napišemo SF priču. Ja sam pisao o tome da neki svemirski brod putuje sa Zemlje na Saturn. U to vrijeme nisam znao da je Saturn plinovita planeta i da se tamo ne može sletjeti. No, nema veze. Ja sam tako napisao u priči. I kada je nastavnik rekao da je gotovo, ja nisam bio gotov s pisanjem i ja sam zadaću sakrio u školsku torbu i odnio kući. Kod kuće sam ju izvadio i nastavio sam pisati dok nisam sve napisao. 4 i pol stranice je to bilo i predao sam nastavniku. Bilo mu je jako čudno, ali je priča bila dobra i dobio sam 5, ali se nije sačuvala. Negdje se školska zadaća izgubila.

Katja: Tko su vam uzori u pisanju?

Pisac: To je dosta teško pitanje. Ja kad sam išao u OŠ  smo za lektiru dobivali lektire koje mi se nisu svidjele jer nisu bile napete i uzbudljive. Kada sam krenuo pisati Zmaja, sam ga napisao onako kako sam ja htio da knjige za lektiru izgledaju u to vrijeme.

Cure: Dijelimo isto mišljenje. Jako je puno knjiga za lektiru koje su nam nezanimljive.

Pisac: A koje su vam omiljene knjige?

Melita: U zadnje vrijeme čitam R.L.Stine-a.

Anja: Ja volim J.K.Rowling ali sam čula da je pokvarila osmu knjigu i ne mislim ju čitati.

Viktoria: Moram naglasiti da sam joj to i ja rekla i isto ne mislim čitati.

Pisac: Meni se isto sviđa Harry Potter, i baš kao i Anja ne mislim čitati osmu knjigu jer sam čuo da nije dobra.

Anja: Ja volim čitati fikciju i fantastiku. Na primjer Hobit je teška knjiga i ne mogu ju pročitati.

Pisac: Ništa se ti nemoj bojati, vjerujem da će ti Hobit biti zanimljiv kasnije. Ja sam ga čitao s 18 godina.

Viktoria: Ja čitam Gospodara prstenova i još mi je dosadna.

Pisac: A zašto je dosadna?

Viktoria: Tek sam na 40.-oj stranici i još se ništa ne događa.

Pisac: Imam jedno pitanje. O broju stranica. Kad sam napisao knjigu, onda su mi rekli:“Joooj, to vam je preveliko i to vam današnja djeca ne budu čitali“.

Melita: Ne, to vam nema veze. Ako mi se knjiga sviđa, ja ću ju pročitati bez obzira koliko stranica ima.

Knjižničarka: Ovo su sve djevojke koje jako vole čitati.

Pisac: Dobro.

Viktoria: Nakon što sam pročitala 800 stranica Harryja Pottera, više mi ništa nije debelo.

Anja: Hvala što ste izdvojili vrijeme za nas i zadovoljili našu radoznalost. Pitali smo i pitanja koja nismo ni namjeravali. Želimo vam ugodan ostatak dan.

Pisac: Hvala vama što ste me pozvali bez obzira na tehničke probleme koje smo imali. Možda se nekad vidimo i uživo.

Knjižničarka: Definitivno, možda se vidimo i u vašim krajevima. 

Pisac: Možda bude i prezentacija knjige i kod vas.

Viktoria: Ili na Čitanju do zvijezda?

Pisac: Da, finale je trebalo biti kod nas.

Knjižničarka: Melita i Viktoria su trebale ići.

Pisac: Stvarno? Ne znači da nećete ići jer je za sada samo odgođeno, ali inače je mjesto održavanja 200 m od moje kuće i planirali smo voditi sve sudionike natjecanja da vam pokažemo sva mjesta gdje se odvija radnja: parkić gdje se nalaze Bratoljub i pajdaši, Moranina kuća, tajni prolaz, školu.

Knjižničarka: Hvala vam još jednom na svemu.

Pisac: Hvala i vama. Ugodan dan.

Svi: Do viđenja. Pa-pa.