Čestitka Škole povodom Odluke o dodjeli „Nagrade Ivan Filipović" za 2015. godinu doc.dr.sc. Vjekoslavi Jurdani
Autor: Fredi Glavan, 23. 12. 2016.
U nastavku pročitajte životopis kolegice Jurdane.
Obrazloženje nagrade (izvor: http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=15197&sec=1933)
ŽIVOTOPIS NASTAVNIKA:
(izvor: http://www.unipu.hr/index.php?id=1843)
Vjekoslava Jurdana rođena je 1967. u Rijeci. Završila je studij južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Ondje je i doktorirala s tezom o ulozi povijesti i prostora u opusu Drage Gervaisa. Permanentno objavljuje znanstvene i stručne tekstove s područja teorije i povijesti književnosti te eseje i prikaze raznolike tematike. Objavila je knjigu „Povijest kao sudbina. Život i stvaralaštvo Drage Gervaisa“. Za znanstveni rad o Gervaisovu životu i djelu nagrađena je posebnim priznanjem Grada Opatije. Piše poeziju na čakavskom jeziku i standardu. Mnoge od njih tiskane su u skupnim zbirkama, a objavila je i dvije samostalne zbirke. U tisku je njezin priručnik za rad u području njegovanja čakavske zavičajne riječi na predškolskoj razini. Za djecu je pisala pjesme koje su uglazbljene na dva nosača zvuka. Niz je godina radila kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti u Osnovnoj školi „Rikard Katalinić Jeretov“ te je višestruko nagrađivana za svoj nastavni i izvannastavni rad.
FUNKCIJE:
Članica Hrvatskog društva istraživača dječje književnosti
Članica Katedre Čakavskog sabora Lovran
Članica Katedre čakavskih pjesnika / Ustanova "Ivan Matetić Ronjgov" u Ronjgima
KOLEGIJI:
Dječja književnost
Lektira u razrednoj nastavi
Usmena zavičajna književnost
Poštovani i dragi ravnatelju,
sada sam pročitala Vaš mail. I duboko sam ganuta Vašom gestom, naime objavljivanjem vijesti na stranicama škole o nagradi "Ivan Filipović".
No, to nije tek samo objava, nego jedna predivan čin iskazivanja radosti zbog dodijeljene nagrade, kao i počasti svemu onome čemu je dodijeljena.
Predragi ravnatelju, veoma ste me počastili, i poseban je osjećaj sada u meni. I teško pronalazim prave riječi.
Prije svega, duboka zahvalnost na daru milosti da sam veći dio svoga radnoga vijeka ostvarila u našoj školi. Kažem, i sada, kao i prethodnom mojem današnjem pismu, NAŠOJ, jer je to škola koja će uvijek biti dio mene. O tome svjedoči moja nastava na fakultetu gdje obilno predajem svojim studentima - budućim učiteljima, sve ono što sam naučila u našoj školi, uvijek jasno prikazujući bogate dosege koji su dio rada naše škole. Škola je to koja je slavna i poznata, i čast je raditi u njoj.
U tom okviru, ovaj divni Vaš čin, ova objava na stranicama škole, tako nadahnuto strukturirana i oblikovana, predivan je izraz visoke i posebne razine duha, srca i intelekta prosvjetne struke koja je sveti životni poziv, a o kojem na najbolji način svjedoči rad naše škole.
Duboko zahvalna, radosna do neba, i ponosna na moju školu, moje kolege, mojega ravnatelja...
Vjekoslava
