Maja Maravić, školski psiholog
Ured školske psihologinje nalazi se na kraju hodnika koji vodi prema računovodstvu, soba 13.
Uredovno vrijeme:
Pon - pet : 07,30 - 13,30 sati
Srijedom ujutro psihologinja se nalazi u školi Volosko.
Primanje roditelja: svakim danom, najbolje uz prethodni dogovor na broj telefona 703 - 915.
Polazak u školu
Autor: Maja Maravić, Saša Bačić, 11. 4. 2013.
Polazak u školu – što je važno znati?
Svi se sigurno slažemo s činjenicom da je polazak našeg djeteta vrlo važan događaj u našim obiteljima. Prosječni roditelj počinje s pripremama već zadnju godinu vrtića, razgovarajući s djetetom o njegom osjećajima i očekivanjima vezanim uz polazak u prvi razred. Često postavljamo pitanja odgajateljima vezano uz zrelost i pripremljenost našeg djeteta za tako veliku promjenu i izazove koji se pred njega stavljaju. Često se prilikom govora o zrelosti za polazak u školu miješaju različite ideje, najčešće onih koji pitaju (u ovom slučaju roditelj) i onih koji odgovaraju (odgajatelj, psiholog i ostali stručnjaci). Važno je napomenuti sljedeće:
Ukupna zrelost djeteta, nužna za uspješni polazak u prvi razred osnovne škole, podrazumijeva usvajanje niza bitnih karakteristika, vještina i sposobnosti. Sveukupno gledano, opća priprema za školu obuhvaća sljedeće:
- adekvatan stupanj razvoja sposobnosti opažanja te razlikovanja bitnog od nebitnog,
- shvaćanje prostornih i vremenskih odnosa,
- sposobnost klasifikacije i razvrstavanja stečenih znanja,
- adekvatan stupanj razvoja govornih sposobnosti; bogatstvo rječnika,
- razvijena orijentacija i snalaženje u prostoru,
- razvijenost radnih navika i odgovornosti,
- razvijene kulturno-higijenske navike,
- grafomotorika i okulomotorika ,
- pojam količine
- samostalnost, zrelost i mogućnost održavanja pažnje i koncentracije.
Ove se vještine testiraju od strane školskog psihologa koji za testiranje koristi Test spremnosti za školu (TSŠ) autorica: V.V.Vidović, V.V.Štetić, L.Arambašić i Ž. Miharija. Ovim se testom mjere četiri različita područja važna za procjenu djetetove zrelosti pri polasku u školu. Važno je naglasiti da ovo NIJE TEST INTELIGENCIJE već test kojim se mjeri razina razvijenosti pojedinih vještina. Test provodi najčešće školski psiholog u manjim skupinama predškolaca. Prosječno trajanje testa je od 45 min do sat vremena. Prilikom testiranja, osim uspješnosti, psiholog ima priliku vidjeti kako dijete funkcionira u ispitnim situacijama, slijedi li uputu, kojim redoslijedom pristupa rješavanju, odustaje li brzo ili je ustrajno i sl. Rezultat na testu, zajedno s mišljenjem vrtića odlična je informacija školskom psihologu i učiteljici koji onda zajednički prilagođavaju način, brzinu i očekivanja pojedinom djetetu.
Najčešća pitanja roditelja vezana uz polazak u školu:
- Mora li dijete prije upisa u prvi razred znati čitati i pisati?
Naravno da NE. Za učenje čitanja i pisanja ima vremena tijekom školske godine. Umjesto učenja čitanja i pisanja, možete se s djetetom igrati i pritom razvijati motoriku prstiju, koncentraciju, strpljivost.
- Ako je dijete savladalo čitanje i pisanje, hoće li mu biti dosadno u prvom razredu?
NEĆE. Polazak u školu nešto je sasvim novo i uzbudljivo u dječjem životu. U školama učiteljice individualiziraju pristup, pa će stoga svakom djetetu prilagoditi brzinu i težinu sadržaja ovisno o predznanju s kojim dolazi u školu.
- Moje se dijete boji škole. Što učiniti?
Mnoga se djeca boje odvojiti od roditelja i ostati sama u novom prostoru, okružena novim licima od kojih možda mnoga i ne poznaju. Razgovarajte s djetetom, podijelite s njime vlastito iskustvo, objasnite da će se s vremenom sigurno osjećati bolje i sigurnije.
- Moje je dijete razigrano i ne znam hoće li moći sjediti toliko sati u školskoj klupi.
Veselo i živahno dijete zasigurno će brzo shvatiti da u razredu ne može raditi što god želi. Različiti nastavni sadržaji, zadatci i izazovi ubrzo će zamijeniti potrebu za vrpoljenjem, okretanjem u klupi i hodanjem po razredu. Suvremene promjene u nastavi i pedagoškom pristupu djetetu, dopuštaju mnogo veću slobodu zadovoljavanja potrebe za kretanjem nego što je to bilo nekad.
- Kako će se moje dijete nositi s eventualnim neuspjehom?
Natjecateljsko okruženje, uspoređivanje s drugima, visoka roditeljska ili dječja očekivanja neki su od razloga mogućeg dječjeg razočaranja ili izvor neugode i anksioznosti kako kod djeteta tako i kod roditelja. U prvom razredu s ocjenjivanjem se počinje tek u drugom polugodištu. Dobro je na vrijeme upoznati dijete s činjenicom da će ga u školi ocjenjivati i uspoređivati s drugom djecom. Treba naglasiti da ćete biti uz dijete kao podrška i poticaj, te da ocjene nemaju nikakve veze s emocijama koje prema njemu gajite. Nadalje, ono što je najvažnije istaknuti jest da smo svi u nečemu izvrsni, te da je njegov trud i zalaganje ono što je najvažnije i što će ga sigurno dovesti do uspjeha.
Školska psihologinja:
Maja Maravić, prof.
